
Vrsta školskog takmičenja gde je potrebno pročitati odredjene knjige i posle odgovarati na pitanja tipa šta se desilo na sastanku hajduka sa Devom ("Hajduk Stanko". Ako bi to pitanje postavili današnjim klincima odgovor bi verovatno bio -iz dvojke u x). Posle mnogobrojnih učestvovanja na istom dobiješ želju da pročitaš sve za šta si čuo i što nema veze sa tvojim uzrastom i mentalnom zrelošću. Protraćiš vreme na knige kao Rat i Mir i Ćosića u šestom osnovne kad ništa ne kapiraš a posle ti se ne vraća na ponovno čitanje.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
E za ovo si u pravu 100% Pekića ni dan danas ne mogu da pratim
Hehehe, skroz sam zaboravio da ovo uopšte postoji, a ja sam bio ponosni nosilac iste, iako je to više bio papir sličan onom od pohvalnice za odličan uspjeh i primjerno vladanje ali je na njemu uredno pisalo da je u pitanju čitalačka značka :) Bilo je to u 4. osnovne, čitao sam odlomak iz romana "Bela Griva" :D
ma bila je bre i znacka, STEVAN SREMAC je jedna od njih, a svaki razred je imao svoju
To u mojoj školi nije bilo :D Kod nas je iz svakog razreda bilo po troje takmičara i bile su dvije nastavnice srpskog i još neka žena u žiriju i one su ocjenjivale naš umjetnički dojam ;) Prvo se birao pobjednik odjeljenja a onda su se pobjednici odjeljenja (bilo je 3 odjeljenja) borili za osvajanje "čitalačke značke četvrtih razreda". Ja sam tad bio pobjednik svog odjeljenja i dobio sam taj papir sa mojim imenom i slikom Dositeja Obradovića (jer nam se tako zvala škola) a ukupni pobjednik nesjećam se da li je dobio značku, mislim da je isto dobio plaketu samo na ljepšem papiru :)
e kod mene je to bilo na opstinskom nivou
eee, razvaljivala sam citalacku, kod nas ko je nije imao bolje da ga nije bilo:)