Žargon koji se najčešće koristi na agresorskom govornom području i uzima maha i u srbistanskom jeziku zbog nedostatka odgovarajućih reči.
Reč opisuje stanje neverice koje doživljavamo na kraju epizode neke serije kada izgine neki bitan lik, saznamo da se žena glavnog lika zapravo kurva sa najboljim prijateljem dok on ubija zombije ili kad se otkrije ko je dojavio da Grenobl dolazi iz keca u dvojku a već smo dali 200 Evra.
Te serije uglavnom imaju vrlo dobru premisu ali su jednostavno prekratke da bi dogurale 5-6 sezona. Zbog toga naduvani scenaristi jebenom oklagijom jebeno razvlače radnju kao slinu i ubacuju Cliffhanger-e da bi koliko-toliko zadržali gledanost. Kada bi ovaj žargon rekli na srpskom zvučao bi otprilike ovako: ''Kraj epizode - kadar nevera''.
Predstavnici ove kategorije su ''Lost'', ''Walking dead'' i bezbroj drugih serija i filmova.
Kadar 1: Fernando ulazi u dnevni boravak hacijende svog oca Don Hesusa koji je nedavno preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima.
Kadar 2: Pojavljuje se Fernandova majka Gabrijela u zagrljaju prvog komšije Don Roberta (glavnog zlikovca koji je zapravo ubica).
Kadar 3: Fokus na Fernandovo iznenađeno lice pa brza promena na Gabrijelu koja je takođe iznenađena. Don Roberto se smeška k'o kurva. U pozadini zajebana muzika.
Suze u očima tvoje babe. Kraj.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.