
Zajebanija verzija imena Jovan (bib. po Svetom Jovanu Krstitelju) nakon što isti drugi put okine šesti razred i produži ugovor sa osnovnom školom na dve plus dve godine.
Tetka : Dragice crna sestro, u šta se naš Jovica izmetnu...
Majka : Ne govori ništa. Jedim se i žderem zdana u dan. Na koga je, mater mu ludu jebem!?!
Tetka : Sve prozore da polupaš po školi i nastavnicu biologije za dupe da štipaš? Jovice, milo dete.
Jovan : Coja tetka, Coja! Jovica sam bio u prošlom životu.
Чоја (чоха) је реч персијског порекла (изворно: чуха) и ушла је у наш језик посредством Турака. Означава сукно боље врсте, мекше и лепше.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.