Prijava
  1.    

    Čoko

    Ljudina. U punom i pravom smislu te reči. Ne po gabaritima, već po karakteru. Pošten, vredan, nenametlijv i lojalan prijatelj. Sa oštro izdefinisanim socijalnim stavom i osećajem za pravdu.
    Omiljen kod starih i mladih, poštovan od neprijatelja i rivala, strah i trepet za nepravdu bilo kog oblika. Odlučan kad vodi, istrajan dok sledi, ne zna za strah, ni za odustajanje.
    Veseljak je, te stoga rado viđen gost na svakom derneku, kumstvo ne odbija, iako ga češće zovu nego popa. Domaćin za primer, muž, otac, brat, kum, komšija za poželeti.
    Pomaže pre nego stignu da mu pomoć zatraže, zahvalnost ne očekuje, jer smatra da je pomoći nekom, nešto sasvim prirodno.
    Može biti fakultetski obrazovan ili jedva pismen, ali mudrost stečenu kroz život rado će podeliti sa svakim ko je zatraži. Skroman kakav jeste, nikad je neće nametati. Čoko se ne postaje, čoko mora da se rodi.

    -Jesi čuo šta je Milan uradio?
    -Ne. Šta?
    -Sazvao je sve lokalne biznismene, i one kontroverzne i one obične, i sve gazde i privatnike, i velike i srednje. Nabio ih kod Đure u birtiju i tako ih isprozivao i iskritikovao, da su im se uši od stida zacrvenile.
    -A šta oni?
    -Tajac brale. Ko da mu odgovori?
    -I to što kažeš.
    -Za dva sata su mu napunili šleper lekovima, hranom i odećom, a on sam je pola dao iz svog džepa. I lično je sve odvezao na Kosovo u neku dečju bolnicu.
    -E jes čoko! Bar da je više takvih...
    -Čoko boga mi...