
Hvatati objekat koji je neko drugi već zafrljaknuo prema nama.
Često se čuje po selima u istočnoj Srpskoj, i to u imperativu, sa kratkouzlaznim akcentom na "o".
- Mile, aj siđi sa skele, donio Radovan gajbu piva.
- Eto me sad ću, samo da spustim visak i mistriju.
- Ma daj baci to nama, u'vatićemo.
- Ajde de, na, čoli!
--------------------------------------------------------------------------------------
- Đedo, đedo, okle tebi 'vol'ke pare?
- Prodo đedo zlata sa tavana, da unuku kupi auto, pa preteklo.
- Meni auto.
- Ja more! Čoli ključeve. Da imaš đe da ljubiš mlade seljanke, kad već stana nemaš.
- Joj đedo, koji s' ti car, fala ti do neba!
- Hehe, pusti ti to, nego... Ima li još onih časopisa sa golim ženskinjem? Preteklo mi para, pa bi babu da pošaljem na fejslifting, pa reko da kažem doktoru prema kojoj da radi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
sleng +