
Drevna igra koju najvise upraznjavaju mladi muskarci. Kada krv udari u adolescentski mozak (a bogami i na neka druga mesta ), igra pocinje. Uglavnom pocinje nenajvljeno i bezazleno, sasvim prirodno. Igra se sastoji od jednog igraca ili vise igraca koje muci ista muka. Cilj je da se obuzda polni organ koji je poceo da se budi sam od sebe, uvek iznenada i u uvek u najneobicnijim situacijama. To su dani kad se u proseku drka 279 puta dnevno, a teska srca mozes da priznas da bi povalio i muvu u letu zajedno sa njenom kevom. Tako ti se na primer, dok si u kolima sa caletom iznenada u glavi javi slika komsinicine gole noge ili ti u skoli na pismenom, iz glave ne izlazi Milicin beli brus. Proganja te keva malog Marka i to bas dok rucas. Niz ovakvih situacija je veliki a cilj isti da se obuzdas tj. da ga obuzdas bar do trenutka kad ostajes sam i kad ponovo mozes da se posvetis samom sebi. To je sustina ove zanimljive igre.
Po pravilu igra traje do prvog seksualnog odnosa i sve vecim upraznjavanjem istog interesovanje za igru opada. Ne retko se desava da ljudi u ozbiljnijim godinama i dalje uzivaju u ovoj zanimaciji. Popularnost igre je velika,cist egzibicionizam!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
+ ko kuca
hahahahaha