
Osoba koju zoveš da izvede tvoju devojku u bioskop da odgleda neki romantičan film dok ti piješ sa društvom u kafani, i da se ne brineš da će biti nešto imedju njih.
x: Brate moj večeras idemo kod Šume?
y: Idemo, idemo samo sačekaj malo da dodje Boki.
x: Što njega čekamo? Nisi ga valjda zvao da ide sa nama? Znaš da ne podnosim tog manekena!
y: Nisam, šta ti je nisam lud. Ma ova moja me nije htela da pusti da idem u kafnu, 'oće gleda neki mrak neki sumrak, jebemli ga! I ja joj predložim da ide sa njim, i ona pristane.
x: Pa zar nisi malo ljubomoran ili zabrinut?
y: Što bi bio? To je moj čovek od poverenja.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.