Prijava
   

Čovjek... kako to gordo zvuči!

Sami kraj zime. Snijeg. Golo tijelo na skijama. Vrh vulkanskog grotla. Dno vulkanskog grotla - nagazne mine koje žude za bilo kakvim dodirom, da napokon njih tri, sestre, od iste ruke skovane, pokažu svoju svrhu. Da raznesu nešto, makar to bio i jeftini, mekani talk.

Golo tijelo, namučeno, obeshrabreno, bez identiteta, bez volje za jebanjem, a kamoli životom, posmatra paru što se diže nad vulkanom. Broji zadnje otkucaje srca, jer će uskoro rasparčan proći kroz tu paru u vazduhu, zahvaljujući nagaznim minama koje je postavio paralelno jednu sa drugom, i drugu sa trećom. Tri komada prika. Ovoga puta su vrata za bilo kakav rizik zaključana. Dvaput. I zakovana daskama. I čuvaj se psa.

Optimisti bi rekli da je samoubistvo za pičke, za nesposobne, obične ljude. On, sada već bivši, od dna ka vrhu zanimanja: taksista, taksista-džeparoš, taksista-džeparoš-diler, diler, robijaš, diler, makro, vlasnik nekolicine eminentnih gradskih restorana, i poslednje, gradonačelnik, se sa optimistima ne bi složio. Od danas, on se ni sa kim ne slaže. On se danas razlaže.

Realno, zaslužio je. Jak šamar koji je dobio od desne ruke svoje desne ruke, Ane, majke troje djece, supruge i tete u vrtiću doveo ga je do toga da stvari sagleda realno. Da vidi u kakav kurčev kurac je odveo ovaj grad koji je imao perspektivu i parkove, da pogleda bore na Aninom licu starom trideset sedam godina, da pogleda svoju djecu po jedva peti put u životu. Da vidi da je sve zapostavio, samo da bi se domogao slave koja mu - tek sada je svjestan - neće produžiti porodično stablo.

Slava, eh, ta jebena slava. To prodavanje šuplje priče priče masi - priče u kojoj je on ustvari čovjek - da bi postao neko i nešto. To prebacivanje iz ličnosti u ličnost kada priča sa ljudima, to povinovanje tuđim pravilima, samo da bi se ostavio utisak koji ga probija. Danas, snužden, tužan i sam, zagledan u podnožje ogromne kupe na čijem vrhu sada stoji i plače ko pička zbog svih propusta koje je sebi priuštio i koje tek sada vidi, sada, kada je dospio u živo blato dna koje ga proždire, on pušta svoje golo tijelo niz padinu. Kroz glavu prozujaše prvi priglavci koje je dobio od babe, tad on uputi poslednji pozdrav Ani i dječici a pogled mu ode u nebo sa kojeg ga gleda njegova mrtva majka, koju je poslednji put vidio kada mu je čestitala pobjedu na izborima za gradonačelnika.

I BUUUUM... nije bilo potrebe za trošenjem para na tri nagazne mine. Prva je uradila dovoljno - govno se razletilo po vazduhu i popadalo u snijeg. A ti, moj vjerni čitaoče, pazi kuda hodaš!

Definicija napisana za pačiju školu.

Komentari

Odlična ideja i napisano odlično, naročito prva dva pasusa.
Ali opet, na nekim mjestima kao da si malo žurio pa se čini da su neke rečenice ipak mogle zvučati bolje iako je i ovako super.

+++ od mene

Браво Теноре.
Јбт, колико се сад двоумим за кога да гласам! ...

колико се сад двоумим за кога да гласам!

Za koga god da glasam, onaj drugi će biti oštećen.

Za koga god da glasam, onaj drugi će biti oštećen.

Kako to gordo zvuči iz moje i tenorove perspektive :D

Bolje počeo od pazla, al kasnije nekako zbrzio. E'o plus +

Brate šta se ovde dešava koji kurčev vulkan aaaa ? Kontam da je čovek zastraniJo sa čivotom al kakve mine i kakav vulkan ?
+

Maestralno, maestro!

ne znam šta čekaš lolo