Crnogorac po dekadama

1-10god. U tom periodu se zove "pile od sokola". Obično dolazi na svijet poslije desetoro ženske djece. Sestre (poznatije kao "tuđa sreća") mu odrastaju u špajzu, a on pod zvonom od neprobojnog stakla, na pijedastalu od mahagonija. Roditelji ga od starta brižno vaspitavaju na pozitivnim primjerima i samim tim pripremaju za život: ako komšiji razbije loptom prozor i taj jado se usudi da se požali - polomiti mu obije noge i okrenuti selo protiv njega, ako bolešljivom i sirotom drugu iz klupe ničim izazvan razvali glavu - priprijetiti roditeljima toga mrča uticajnim poznanicima i "srediti" da maloga izbače iz škole... Sve su to male, ali poučne i korisne lekcije iz života, koje će "pile" kasnije uspješno primjenjivati...

11-20god. Ovo je vrijeme političkog i religijskog osvješćivanja: ako mu je u prethodnoj dekadi uzor bio Branko Kockica, sada je to Milo Đukanović (bez konkurencije). Veliki je vjernik. Spreman je da bije i da se nasprda svakome ko ima drugačije mišljenje, ili se, ako je to uopšte moguće, više ističe od njega u bilo kojoj sferi života. Arhi neprijatelji su mu: odlikaši ("bubači!"), stariji ljudi ("matori panjati, drtine") i homoseksualci ("p*derčine!")! Tokom puberteta hvata krugove po centru grada u tatinom mercedesu vozeći 200 na sat, dok iz zvučnika trešte najnoviji hitovi zvezda "Granda", Karoline Gočeve ili Ljube Aličića... To su bezbrižni dani, jer nakon završene srednje škole slijede mu istinski trud i napor na fakultetu: kupovina diplome u Foči ili Kosovskoj Mitrovici (za plići džep), u Kragujevcu ili Beogradu (za dublji džep).

21-30god. Dok je u Beogradu glavna je faca na splavovima, ima sliku sa Cecom i ne priznaje Kosovo. Srbi su braća, Beograd je "duša od grada". Zatim se dokopa diplome i vraća za Kolašin, Podgoricu ili Berane. Učlanjuje se u DPS ili SDP i dobija mjesto direktora banke ili ministra zdravlja. Priznaje Kosovo. Žali se da su ga Srbi mučili dok je bio u Beogradu, da je trpio velikosrpsku agresiju, a da je Beograd "rupa od grada". Uskoro se ženi i tu njegovo postojanje gubi svaki smisao...