
Tehnika moderne umetnosti koja se najčešće praktikuje u sredstvima javnog prevoza, u jutarnjim časovima i prvoj smeni, kao metoda za ubijanje vremena do stanice na kojoj se silazi i kreće u školu, na posao...
Metoda je rasprostranjena među mlađom populacijom, gde se izvodi po tradicionalno utvrđenom šablonu: napiše se prvo ime ili nadimak, nečitkim, krupnim slovima (uz to obavezno ide i razred/odeljenje), onda se podvuče, pri čemu autobus obavezno naglo zakoči pa se ta crta produži po celom prozoru. Već do podne se mraz osuši, i hijeroglifi nestaju. Do sutra ujutru...
NAPOMENA: Pišu se i imena bendova, simpatija (u kom slučaju se cela slikarija zaokruži u srce), fudbalski klubovi i parole...
Sedam sati ujutru, pravac na autobusku stanicu, u bus, pa primera kol'ko 'oćete na svakom prozoru...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
da sem sto preporucujem rukavice ili bar neke maramice za dezinfekciju jer kolko su stakla prozora u gradskim prevozima ciste ostane sloj blatista na prstima posle crtanja na istima :)
Bravo.
Ovo je bolje i bez hejta :)) +
ko je ovde dao minus, nek' se zapita sta se desava s njim...
ooo, hvala