Prijava
  1.    

    Crveno Sunce na kraju puta besmisla

    dmt
    To si ti, ti! Ne veruješ!? Hah, pa to ti je brate, neopisivo, mada kad malo bolje razmisliš, možeš baciti koje slovo o tome. Uzrok svemu tome ti je gandža albanka. Jedan cim i tu si, ustvari nisi, ali tvoj mozak jeste, to jest, kao da jeste ali nije, uf! To ti je osećaj kada te boli jajo za sve ostalo, već samo sedneš na terasu sa pogledom na grad, gledaš kako sunce zalazi, ali ne u Beogradu, već u nekoj malo opuštenijoj zemlji, recimo kao Panama, Kuba ili Jamajka.. To ti ono kad se ušikaš, a tvoj mozak je najbrže prevozno sredstvo koje je ikad postojalo, jer za tren možeš biti bilo gde.
    Pred tobom, sa leve strane, kao u najvećem i najlepšem snu, kao opisi u "Beloj Grivi", prolaze konji sa najlepšim šarama koje se ikad video, njihovi mladunci trčkaraju pored njih i viču "mama, mama", i eto, to je jedna tvoja prednost, ti možeš da razgovaraš sa životinjama. Sa tvoje desne strane, spušta se džungla sa svim mogućim životinjama koje prvi put vidiš.
    Na mestu gde si ti, u okošenom dvorištu, sa bazenom, pored tebe šank gde te služe najlepše devojke ikada u onim toplesima od kokosovih listova dok tvoj najbolji drug Dred pušta trans i psaj muziku do daske.
    Kraj svega je omanji vodopad koji je skroz ispred tebe, a iznad njega zalazi Sunce, lepše nego ikada, kao u filmovima. Gledaš i ne verujueš. Tvoje zenice se zavrte kao da upadaju u trans, i vraćaš se u normalu, na terasi, u Beogradu, kao opčinjen se budiš uz reči "u jebote, gde sam sad bio!". Noć je pala, Sunce je zašlo.
    Sad se pitaš kako to da si ti crveno Sunce na kraju puta besmisla!? Pa lepo, to si ti, hej, pa ti! Ujutru izađeš normalan, sa lepim zracima, uveče zalaziš u drugi svet, drugu zemlju, i više nisi tu. Brate, pa ti si crveno Sunce na kraju puta besmisla!