
Mala, ništavna, mekana stvorenja. Svi teže da budu leptiri. Sanjaju o tome. Gaze jedni preko drugih. Uništavaju se, boreći se za krila. A krila se ne dobijaju. Rađaš se da bi nosio krila. Crvi to ne shvataju. Teže ugnjetavanju slabijih i boje se snažnijih. Mada i nema slabijih od crva. Svi su isti. Samo probrani, sudbinom određeni postaju ljepota prirode, izrastaju u leptire. To je posebna vrsta. Uspijevaju da lete. Srećni su. Blistaju. Kratko traju.
Crvi i dalje ostaju crvi. Kupaju se u svome blatu. Gaze preko njih neke veće, moćnije sile.
Ljudi su crvi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.