
Mala, ništavna, mekana stvorenja. Svi teže da budu leptiri. Sanjaju o tome. Gaze jedni preko drugih. Uništavaju se, boreći se za krila. A krila se ne dobijaju. Rađaš se da bi nosio krila. Crvi to ne shvataju. Teže ugnjetavanju slabijih i boje se snažnijih. Mada i nema slabijih od crva. Svi su isti. Samo probrani, sudbinom određeni postaju ljepota prirode, izrastaju u leptire. To je posebna vrsta. Uspijevaju da lete. Srećni su. Blistaju. Kratko traju.
Crvi i dalje ostaju crvi. Kupaju se u svome blatu. Gaze preko njih neke veće, moćnije sile.
Ljudi su crvi.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.