Prijava
  1.    

    Cura sa Paprikovca

    Likuša iz, tj. sa najgoreg banjalučkog naselja, živi u u starijoj brdskoj kući turske arhitekture koja se nalazi u nekoj od uličica strmijih od uspona na vrh Himalaja. Mnogo je ufurana, često u svom svijetu, čita knjige po cijeli dan, od mjuze sluša samo “stranu, ne volim domaću“, ali od te strane samo 1D, a ako se pretstavlja kao metalka, onda Linkin Park. Za underground neće ni da čuje. Pacifista, ali proamerički orjentisana. Govori o samoubistvu, a kad ide da vadi krv počne plakati mjesec dana prije. Prema momku je najbolja prvih par mjeseci, kad istekne to vrijeme, preko noći mu postane neko ko će ga jebati u mozak svojim čudim ponašanjem, koje nema veze sa njenim ciklusom. Postaje mrzovoljna, odjedanput ga više ne voli i pravi se da ga i ne poznaje. Nakon mjesec dana takvog sranja ga ostavi, ne kontaktirajući uopšte s njim. Svo to vrijeme izbjegava polne odnose.

    Ortak1: E buraz, ona moja me zajebava nešto, pitam ja nju preko fona da izađemo, ka'e ona men' kao pa ne mogu, što bi morali baš danas da izađemo, nisi mi ti najvažniji u životu. Juče mi se nije ni javila. A znaš kako nam bilo prejako nekidan, išli na akvanu, poslije kod mene. Šta joj je, jebote...
    O2: Pa jebiga, ne znam... Da joj nije sad?
    O1: Ma nije, kaže proslo je.