
Rečenica koju ćete čuti od svakog matorca u firmi kada izrazite želju da promenite posao, nezadovoljni uslovima u firmi.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Da.To se može čuti,ali samo u državnim firmama tj.onim koje primaju platu iz budžeta.
I,bar do sada,se pokazalo da je ova rečenica sasvim tačna. Kod novopečenih kapitalista,
"jok more",to ne važi. Kod njih važi,ćuti i radi,platu ćeš dobiti kada ti dam, ako ti dam.
Vlastodržci su našli sve načine, kako da od naroda naplate državna potraživanja.Samo nisu mogli da nađu način,kako kapitalistu da obavežu(makar pod pretnjom prinude,jer i država naplaćuje svoja potraživanja od građana,pod pretnjom prinudne naplate) da mora da isplaćuje plate i penijsko i zdravstveno osiguranje.
Ja nisam nikada radio u drzavnoj firmi,a svejedno sam se naslusao ovih prica :)