
Pitanje koje se nameće kad skoknete do prodavnice po neke grickalice, slatkiše, pivo i sl., naročito ako do te prodavnice mora da se hoda malo duže. Samoj kupovini obično prethodi jednočasovno nećkanje kod kuće sa gastronomskim problemima tipa: "Nešto mi se jede, a ne znam šta?", "Opet nema ništa slatko!", "Što koj' đavo ne postoji mesečna pretplata na pivo sa obaveznom svakodnevnom kućnom dostavom?" ili "Opet nemam koga da pošaljem u prodavnicu!". Na kraju, kad postanete svesni da želja za ićem i/ili pićem ne jenjava i da ćete ipak sami sebe morati da uslužite, krećete u akciju sa novom dilemom: da li proizvod otvoriti odma' ili izdržati dok se ne vratite kući?
- Upucaj ga sad, upucaj ga sad!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Gledao si skoro Duska Dugouska?
Hahahahahaha, je l' si gledao? Što ne odgovaraš? :P :))))