Rečenica koju uputite osobama kojima čitaonica služi za tračarenje, koje uvijek imaju nešto bitno da kažu, a što se ne može reći niđe bez đe neko uči. Naravno, svi smo svjesni da normalan govor niti privlači toliko pažnje niti ometa koliko šaptanje. E, onda, prije nego što ustaneš da mu začepiš usta (najčešće nije "njemu" nego "njoj", nego da ne rizikujem komentare kojih će svakako biti), lijepo postaviš ovo pitanje.
Čitaonica, vrlo bitan ispit, sat pred početak, nijesi otvorio/la knjigu ili skripta a moraš to da zgumaš u mozak kako znaš i umiješ. Likovi: Osoba A, Osoba B, masa, ti.
(Svjetla, muzika)
Osoba A: Snaš li ta je Pranko opet upio ot patina onog plesavok Ćorća?
(Kada šapćemo zvučne suglasnike, čuju se kao bezvučni, izgovorite ovo gore i skontaćete)
Osoba B: Ne vjerujem, to neko laše, rekao je ta će ta se smiri...
Osoba A: Moše piti... Neko, kakvu sam ripu kletao tanas u kratu, pompa!
Osoba B: ssasadsdgerhtzjnghjgznikhu?
Osoba A: gffdhztuukgndbsdgsrawthlkbhf.
(Neko iz mase ih pogleda ali ne reaguje)
Osoba A: šušušušušušušušššušušu
Osoba B: šušuš ahahahah, šušuš hah hahaahahahaha...
Ti: Izvinite, da izađem ja ako vam smetam?
