
Ma da, lako je njemu. Pametan čovek učio školu. Iako je to samo neki bedan kurs od 6 meseci. On je tata. On jebe. Sa ponosom blizu srca nosi sjajnu, detaljno izglancanu značku, nadajući se da kada nekom pukne film, nekom jadniku kome je dosta sranja u ovoj državi, neko ko jedva izdržava porodicu, neko ko će izvaditi utoku koju nosi radi zaštite, utoku još iz drugog svetskog rata koja je ostala u anamet od pokojnog oca, da će pucatu u srce i da će da ta značka spasiti. E da je sreće rođače, takvi u glavu pucaju.
Elem, ovo je izraz koji koriste nam dragi policajci, čisto da bi podjebavali ljude, jer im se naravno može. Naravno ko hoće može da koristi ovo i u nekim drugim slučajevima mada ne vidim baš nekog smisla u tome.
-Dobar dan gospodine.
-Dobar dan.
Saobraćajnu i vozačku.
-(pruža)
-Da li znate da ste prekoračili brzinu? Vozili ste 65 na mestu gde je dozvoljeno 60. Da li ste videli onaj znak iza brda?
-Ne.
-Nisam ni ja. (piše kaznu)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.