
Ono što se zapitaš kad uočiš prevelike razlike između sebe i svog ćaleta.
Dolaziš kući, ulaziš u svoju sobu. Ćale na tvom tv-u gleda Farmu, jer keva u drugoj sobi prati neku njenu seriju. Uzimaš daljinski, vrtiš kanale i zaustavljaš se na History-u. Počinje neka emisija o svemiru, Battles BC, Dogfights, ma može čak i Ice road truckers, samo da ne gledaš one seljake na pinku.
- "Evo ćale, malo da se obrazuješ. A ne stalno da gledaš one pajsere kako se svađaju."
- "Daj bre jebao te više ovaj History! Kakva je bre ovo glupost? Šta je ovo? Pusti mi farmu!"
- "Ćale!"
- "Da?"
- "Pazi, leto 89-e, da nisi možda slučajno tad bio na nekom poslovnom putu, a da je komšija Sloba bio na godišnjem?"
- "Mislim da nisam. Čekaj bre! Što me pitaš to uopšte?"
- "Onako... Bez veze..."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
- Komšinice, na koga liči vaša beba?
- Pa, ima oči na oca i nos na mog muža...