
Израз вечитог кукања на државу и друштво у коме живимо. Србија је чудо.
МАЈКА : "Ау што овај кафић прекопута пушта гласну музику, ноћу не могу да спавам. Па она полежу по овим кровима па се дерњају до касно пред зору. Да смо сад на западу па да видиш како би после две пријаве полицији већ затворили све ово и мирно би спавали."
СИН : "Ако већ хоћеш тако, да смо на западу ти сад не би седела овде и уз кафицу коментарисала него би рмбачила негде од 9 до 5, јер ћалова плата не би била довољна, а и не верујем баш да би твој млађи син могао да продаје оне "опасне" патике по сумњивим ценама."
наравоученије "пази шта желиш - можда ти се и оствари"
Najčešći komentar svakog srbende usled loših uslova u našoj državi. U zadnje vreme svaka sitnica nam postaje lošija u odnosu na zapadnjačke, tako da nam ni guz papir ne odgovara sem ako nije uvozni.
Priča je bazirana na istinitom događaju.
Srbenda (čeka taxi 15 min i pizdi) : Eeee, mamicu mu ustašku, treba ovde korenje da pustim dok ne stigne. Da smo na Zapadu drukčiju bi on pesmu pevao.
Zapadnjak (taxi mu je stigao dve nanosekunde posle poziva) : Odbacićete me do Park Avenije, uneti mi stvari u stan, sačekati me dok se iskenjam, a onda mi obrisati anus ovim najfinijim papirom (naravno 100% celuloza).
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.