Vapaj očajnog Srbina, besnog na nepravdu, teror zapadnih sila, nemoć svoje države i govna u kojima živi..
Istina je, da kada bi Srba bilo 200 000 000, kada bi Srbija bila tako razvijena i vojno jaka, sjebali bismo čitav svet za nedelju dana. Osvetili bismo se Amerima za bombardovanje, Englezima i Francuzima što su bili na njihovoj strani, Turcima za 500 godina zuluma, Nemačkoj i Austriji za drugi svetski rat, Italijanima, Bugarima i Japancima što su bili na strani sila osovine, a sa Hrvatima, Slovencima i muslimanskim delom bosanskog stanovništva bi se bratski razračunali. Španija bi osetila naš bes jer nas njihove sudije večito kradu u svim sportovima.
Sa Rusima bi bili u bratskim odnosima dok se Medvedev i naš predsednik prvi put ne bi zajedno otkinuli od vodke i rakije, pa naredili medjusobne nuklearne napade - ne jer se naši narodi ne vole, nego jer ne znaju šta rade kad popiju..
- EEeeee da je nas Srba kao Kineza, drugačije bi svet sa nama..
- Šta misliš, da je nas ko Kineza, koliko bi se pečenja pojelo za Božić?
- Auuu ne znam..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
odlična definicija, svaka čast. A baš me i nasmejala.
Hahahaha....ali Spanija....