
Rečenica koju izgovorimo, ili pomislimo, kad dođemo u situaciju da vidimo neku zapuštenu, gadnu, debelu ribu.
Jutro, ja poranio ko nenormalan, i stara me šalje da odem do komšinice, neke šerpe da joj donesem, jebem li ga. Zvonim...Zvonim još nekoliko puta. Vrata se konačno otvaraju, i na vratima se u gaćama i grudnjaku pojavljuje kreatura sa frizurom Galeta iz Kerbera, konstrukcije sumo rvača polutečke kategorije, i nogama dlakavim ko u Čubake.
-(PU jebem te živote, pa jel mogla ćera Milica vrata da otvori, a ne mama Rajka, kad te krene ovakvo od ranog jutra, čisto da ti se ogadi pička!) Dobro jutro komšinice, poslala me mama po neke šerpe.
-Evo evo, sad će sine. Nemoj da me slučajno zagledaš kad ti okrenem leđa, znam ja da vi mlađi volite starije.
-Ma kakvi to komšinice, za kakvog me smatrate. (Pa prije bih ti muža jebo nego tebe).
-Evo izvoli!
-Hvala, doviđenja. (Apstiniram neko vrijeme, dok me prođe posttraumatski šok).
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.