Ono sto pomisli neko ko se nalazi na poziciji direktora/vlasnika, kada zeli da se resi neke osobe, a po zakonu to ne moze, niti mu je to lako jer ljudi vole sta doticna osoba radi.
Gazda: Maticu, dobro si ti razvio televizijski program prethodnih decenija, ali mi nesto smeta...
Matic: Recite, gazda?
Gazda: Daj, majku mu, necu da me vlast jebe u zdrav mozak, odjebi onu Beckovicku nekako ako mozes?
Matic: Nema problema, gazda, dacu joj ponudu koju nece moci da prihvati...
Matic: Halo, Olja, da li si ti?
Olja: Da, ja sam, Verane, reci?
Matic: Zlato moje, znas li da ti istice ugovor za neki mesec?
Olja: Znam, Verane. Imas li neke zamerke?
Matic: Neee, ne, naprotiv. Slusaj, gazda bi malo da menja koncept. Glavni program ce od sada biti rezervisan za filmove i zabavu, a tebe cemo morati da premestimo na info kanal. Da li se slazes?
Olja: Kakav sad info kanal? Daj, nemoj me zajebavati, to ne gleda 2% ljudi, ja imam najgledaniju emisiju u Srbiji...
Matic: Uf, cekaj da malo razmislim...
(pet minuta kasnije)
Matic: E, Olja, razmislio sam malo. Pazi, mozes da ostanes na glavnom kanalu, ali da emisija ide u tri ujutru u cetvrtak, da pusis tri puta dnevno gazdi, a samo dva puta meni?
Olja: Jebi se, kretenu!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.