
Latinska varijanta naše poslovice „O mrtvima sve najlepše“. Kod nas je njena primena već simptomatična. Čim se neko o kome se pričalo izuzetno loše preseli u Nebesku Srbiju (ili umre, ako nije reč o našem čoveku, već stranjskom), odmah počinju horske slavopojke, valjda kao u znak kajanja za ono pljuvanje od ranije. Tako valjda potvrđujemo sebi i drugima da smo dobri i milostivi, jer smo ipak na kraju oprostili preminulom, ma koliko ga za života prezirali, pljuvali i proganjali.
Majkl Džekson nije bio:
- Crni dečak koji je uspeo da postane bela devojčica
- Plastični monstrum kome je otpadao nos
- Matori pedofil koji odvlači decu u svoju jazbinu
- Propali muzički dinosaurus koji živi od stare slave
On je bio:
- Kralj popa
- Neshvaćeni filantrop
- Petar Pan
- Umetnik koji je obeležio stoleće
R.I.P., Majkle, nikada te nećemo zaboraviti. Jedino, možda, kada umre Madona.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.
Svaka cast.:)
Bravo, "kolega" :D
sto pluseva vredno!
Napokon prava +
Valja spomenuti i kako je dočekan i leš Slobodana Miloševića.