Dakle. Da uprostim.
Ljudski mozak imaj dve hemisfere, levu i desnu, i jedna od te dve (nisam siguran koja je za šta) obradjuje sadašnjost, druga prošlost. I ti npr. vidiš svoju mamu kako sisa poštarev palac na nozi, obradiš tu sliku u delu za sadašnjost, i odatle je skladištiš u deo za prošlost, gde ostaje zauvek da te progoni.
Deja vu je najobičniji bag u mozgu, kad umesto da se obradi u delu za sadašnjost i otpremi u prošlost, desi obrnuto, i onda imaš osećaj da ti se to na neki kretenski način već desilo.
nema na čemu. ja sam celog života pizdeo i patio kad mi se desi, jer nisam mogao da shvatim, i uvek sam se pitao "Šta koji kurac?!".
onda dodje neki pametnjaković, pa kaže "ma, to si sanjao", ili "aaa, pa kako ne znaš, pa to ti je iz prošlog života", i onda 'oću d'umrem kol'ko s'iznerviram.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ za mamino sisanje poštarevog prsta na nozi:D
Ali...dobro..Ja ne mislim tako.Ipak,+...:-)
a šta ti misliš?