
Slika i prilika svakog drugog penzionera, dok u farbari davi prodavca za boju koja se proizvodila pre 50 godina u bivšoj SFRJ, a sada je "ma nije moguće" nema.
Deka: aaaah,eeeeeh, jooooj, jel sinko, jel imaš ti onu leskovačku boju za štokove?
Trgovac: Koju deko? Nikad čuo za tako nešto. Da li ste raspoloženi da probate ovu xxxxx, kvalitetna je.
Deka: E sinko, ja se farbanjem bavim 40 i kusur godina, nemoj ti da mi pričaš šta valja. Ja hoću baš onu.
Trgovac: (u mislima Štilovkom dedi seče glavu) Žao mi je gospodine, nemamo ništa za vas.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
During the war... : ) +
Ja imam pametan komentar, ali setiću ga se sutra, jer jutro je pametnije od večeri....hrrrrr...:)
Posle Škota Vilija, najjači lik. Scena za medalju: drži deda govor Lisi i Bartu, drži, drži, i u pola priče zaspi, počne da hrče, scena traje 5-10 sekundi, a onda se naglo probudi i vikne: "I want some pancakes!!!"
+