Dokaz kako naš elektroenergetski sistem u ruralnim područjima podnosi gust saobraćaj. I generalno, kakvog je kvaliteta naš EES po selima. Sve samo impregnirano drvo i to od vremena kad je Drug Tito shvatio da Brčko-Banovići pruga i nije loša ideja.
Elem, udari grom i od stuba ostanu samo izolatori. A ako naiđe neki krkan u šest ujutru (a i kasnije ako ga nisu sa vrljikama potjerali) sa sijela iz nekog obližnjeg sela, oprosti se sa kuvanjem kafe na električnom, i reci zdravo cijepanju potpale. Udarac u bandijeru, tup! i gotovo. Vadi svijeće što si spremao za četeresnicu pokojnjem Peri, Bogdamudušuprosti.
Ljetnji topao dan, negdje oko podne. Lokacija: negdje u pripizdinama brdovitog Balkana.
U kući Milutinovića, tata Stanimir sluša gusle sa kasete u kasetofonu, mama Radojka gleda Elif ili šta li je već moderno od sapunica, dok se mali Jovan i Milica igraju na računaru (Kolin MekRe dvojka, čisto da se zna). U jednom trenutku, nestane struje.
R: Iju! Šta li će se desiti? Oće li Malkočoglu da zaprosi onu malu? Jaooooo! Milutine, sunce li ti jebem, jesi to opet čačkao osigurače?!
M: Smiri se bona, i meni prestade Milomir da pjeva. Sto posto đečurlija sjebala kompjuter!
J i M: Nismo tajo, mi se igrali i ono... nestalo struje.
M: Jebo mater i ko je izmisli... Sto posto opet komšija Vojkan nešto zajeb'o. Sad ću ja njega metodom zbrdanabrdo, OJJJ VOJISLAVEEE! VEEE! VEEE!
V: ŠTA JE KOJI KURAC?! URAC! URAC!
M: JE L' TO OPET NEŠTO JEBENIŠEŠ SA STRUUJOOOM? UJOOOM! UJOOOM!
V: NIJE, NEGO TI JE BRAT UDARIO U DALEKOVOD! OVOD! OVOD! DESET SELA OSTALO BEZ STRUJE! UJE! UJE!
M: DOBROOO! BROOO! BROOO! Jebo me otac i kud mi ga napravi, bolje da mi je tele u amanet ostavio.
R: Šta ćeš sad Milutine?
M: Ništa, valja guliti petn'es' kilometara po kamenjaru, sigurno se opet u isti stub zakuc'o. Jebem ti onaj bilbord i ko ga stavi na stub...
