
Radnja obično izvedena od roditelja,zbog koje su deca redovno plakala I doživljavala traume.Kada bi se dete isprljalo,obično po licu,ćale bi uzeo prst,pljunuo na njega,i laganim pokretom da bi muka duže trajala,trljao po detetovom licu niz koje je kretalo nekoliko suza,koje bi,ukoliko bi se još neko dete našlo u blizini,prerasle u jedan veliki vodopad.
-tata,tata,el možeš da igraš fudbal sa nama?
-evo sine,nego šta ti je to na licu,neko blato...
-idem da se umijem...
-stani,pljuc(pljuvačka curi niz prst i prelazi na detetovo lice),evo,nema ničega više...
-(ostala deca)bljak,fuj,kako gadno!
-tata,oću da umrem,oću ti da umreš,oću svi da umremo,kmeeeeeeeeeeeee!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.