Prijava
  1.    

    Diskretan šarm buržoazije

    Skup sitnih finesa u ponašanju prefinjenih osoba. Oni su bolji od nas, mi želimo biti oni, ali sve čega smo dostojni je par minuta slave kada se nadjemo daskama njihove pozornice.

    Njihov šarm je zaista diskretan. U crnom stiješnjenom sakou i pantalonama sa afričkim printom, urodjenom nonšalancijom sipajući vino na temperaturi od sedam stepeni celzijusove skale dami na čijim se tankim golim prstima ocrtava plava vena lepotica, on ističe svoju svestranost. Larpurlartizam njegove riječi, koja odiše skromnošću kao to do sada već umireno vino u njegovoj ruci slatkoćom, ispunjava ušne školjke mnjenja. Ali kako mu vjerovati dok govori da smo svi isti i dok tako, oponašajući mene, muški nepažljivo škripi stolicom po parketu dok je primiče stolu, kada mu osmjeh tako očaravajuće harizmatično prelazi u zbilju pred plamenom upaljača? Da, on pušta slučaj da govori za sebe. Njegove zategnute čarape krase rombovi, dok su kod ostalih one sigurno bijele...

    Razgovor je tako divan sa njima. Nenametljiva elokventnost i savršen izbor pitanja čačkaju sagovornikov ego bešumno i elegantno, kao najelitniji provalnik. Svaka zavist i osjećaj inferiornosti nestaju u njihovoj blizini, i običan čovjek osjeti blagu ushićenost jer dobija poštovanje i pažnju za kojom tako vapi. To više nije razmjena pozdrava u kratkim crtama, već su to duge linije zgodnih riječi, podjela generalnih mišljenja uz tople poglede i osmjehe odobravanja. Bez ikakvog pretjerivanja, bez naznake fola, bez pernatih maski: savršena sofisticiranost, carstvo forme. I onda, kao kap parfema sa toplog prevoja ženskog vrata, diskretan šarm buržoazije počne stidljivo da isparava i pahne prostorom, diktirajući hijerahiju u korist šarmera.

    Lakog, ni malo kvazi - lepršavog, koraka dama klizi scenom. Prati pravac ruke džentlmena. "Posle Vas" se nadoknadjuje lakim randevuom prstiju i ledja. Ona nosi lake tkanine. Osjeća se komotno, prijatno. Prorezi i nabori su sračunati i na sasvim odgovorajućim mjestima. Ne stidi se svog tijela i osjeća se sasvim prirodno u njemu. Ona nosi samo par komada nakita i nagovještaje šminke. Smije se tako prirodno. Priča o hrani bez ustezanja. Sluša muške razgovore i učestvuje u njima, sve bez izraza dosade na licu. Dijeli unikatne komplimente ženama. Kako izvanredan osjećaj za proporciju! Široku čašu vina drži objema rukama, sa laktovima na stolu. Ona je mnogo više od lijepog lica. Naravno, sve u granicama jednakosti, barem sa njene strane. Dah njene ljupkosti već je razoružao i najtvrdokornije malogradjansko džangrizalo. Tiha dominacija diskretnog šarma, samom sebi cilj i sredstvo.

    Berlin. Kako dobro ime za bar za nas normalne! Nije to jedan od onih bljutavih fensi klubova koji bi se zvali Paris ili Nju Jork. Na takva mjesta idu frajeri i ribe (zastarelost ovih termina ukazuje na zastarelost i njihove klase). Frajeri pokazuju pločice na kaišu, a ribe nose puš-ap bruseve. Pije se votka - red bul i to je otprilike to. Pa onda, to nije ništa slično kafančinama u kojima se kale srednjoškolci i osjećaju se zajebano jer su naručili piće matorom alkosu u ćošku, i koje vrvi od studenata sa krizom identiteta. Na kraju, pabovi imena prevedenih sa engleskog i oni sa skraćenicama satiričnog značenja, još manje imaju išta zajedničko sa Berlinom.

    Ovo je mjesto sasvim obično. I svi u njemu su obični, umjetnošću i pivu nastrojene osobe. Ništa pompezno ni u čemu. Ni u imenu, ni u uglovima vilica ljudi koji tu provode svoj socijalni život. Berlin - metropola, ali sigurno ne jedan od prvih gradova koje ćeš da spomeneš kad govoriš o metropolama.

    Takva mjesta su pokreti nesvrstanih. Individualizam na djelu. Iako tvrde da su isti, da sjede u toj rupi jer je točeno pivo 20 centi jeftinije, da im je svejedno šta imaju na sebi ili u džepu (dokle god se ima za to pivo VALA), ne mogu da se oduprem misli da su oni najdivnija smješa svih nas gore ili ma gdje navedenih.

    Na metalnim stolicama, za neravnim stolovima, sjedimo ja on i ona, i još po neko, jer nikad nismo sami. Ona otvara srebrnu tabaekeru, pali cigaretu. "Davidoff", jebačko duplo "f". Ali ona se ponaša kao da sve to nije ništa posebno. Mora da je do mene. On, mršavac sa Klunijevom frizurom i majicom sa crno - bijelim printom Barta Simpsona, ispijajući pola čaše piva u jednom gutljaju, kaže mi kako ne podnosi one pedere iz Barselone. Ko zna da li su u vezi. Upoznali su me prije 20 minuta, ali razgovor teče kao da se svo troje znamo oduvijek. Osjećam se tako sjajno sa ovim sjajnim ljudima. Bolji ste, naravno da ste bolji!

    A sjutra je pivo poskupilo za 30 centi, a oni su i dalje bili tu.