
U svakodnevnom srpskom govoru, čist pleonazam.
- A gde odlažete otpad?
- Kako bre?
- Đubre, 'de bacate?
- Aaa, dole pored reke ima deponija.
- Kako deponija pored reke? Jel' to opština odredila?
- Ispod moje njive ima obala odma' do reke, pa tu bacamo. Dobar prilaz s traktorom.
- Pa to je divlja deponija, a ne opštinska.
- Jes', u divljini je, sve zaraslo u neku vrzinu.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
ili znakovi pored puta +++
hehehe, upravo to
Ništa prirodnije od deponije u prirodi. +