Prijava
   

Djetinjstvo naših roditelja

Sahara ili sjeverni pol.
Svakodnevnih 60 ili -20 stepeni.
Treba okopati 20 kilometara kvadratnih zemlje, treba isto toliko posaditi, ubrati, prodati.
Ustajanje u 5 ujutru, rad, rad i samo rad, nakon toga se putuje 30km do škole uzbrdo.
Nastavnici su jako strogi, biju ih usijanom šipkom upravo izvučenom iz žarišta ognja.
Povratak kući je isto uzbrdo, niko ne zna kako ali jeste.
Po dolasku kući se ponovo radi, iako je mrak, radi se, muzu se krave, koze, pravi se sir...
I svaki dan tako u krug.

Aj' što su bili veleposjednici i radnici, ali što nisu umjeli da žive sa tim parama...

Komentari

Fu ala si objasnio ovde. Poseban + za ovu rečenicu:

Повратак кући је исто узбрдо, нико не зна како али јесте.

Мајке ми моје, то је тако :)
И не убачих реченицу

ВИДИШ КАКО ЈЕ МЕНИ БИЛО, А ТИ ИМАШ СВЕ

Па жено, мајку му, ако је теби било тако, не мора мени :)

Мајке ми моје, то је тако :)
И не убачих реченицу

Au ta rečenica je ustvari FATLITI....nju čuvaju za kraj :)

Ova fora za uzbrdo ima u onom "Kako znaš da si poreklom iz Srbije".

Oba tvoja roditelja su do škole morali da pešače bosi po snegu, po 5 km uzbrdo. U oba pravca. Preko kamenja.

Uvek me nasmeje :) +

Е, то нисам видио :)