Mala, stegnuta i špicasta. Uvijek se ponaša kao da joj je stalo, oko svakoga titra i trudi se da se ponaša kao oličenje dobrote i empatije, a u suštini je pravo malo zlo. Čas će sa Vama pričati kao najbolja drugarica, a kada se okrenete siktaće iza Vas i sa zlobom gledati. Uvijek imate osjećaj da Vas posmatra. I kada je gledate, ona to zna, makar nekada, i mahinalo bacili pogled u njenom pravcu, ona će se okrenuti i isprve Vas tmurno i snishodljivo pogledati, a odmah potom se osmjehnuti poput milosrdnog anđela. I tada ćete shvatiti. To je djevojka sa tvrdom stolicom.
Djevojka ulazi u toalet. Sjeda na šolju i čeka. Trudi se. Napinje i muči. Na licu potpuno miran izgled. Kao od kamena isklesan. A dole. Grmljavina! Osjećanje neizvjesnog visi u vazduhu. Kao čekanje na nailazak voza. Tutnji! I onda. Odjednom. Prc...brabonjak. Ona briše rč jednim listom papira. Suvišno. Ustaje. Oblači se i pušta vodu.
