
Fiktivan lik. Čovek koji te nikada nije izneverio. Ortak koji je tu za odjeb budala. Priča se i da stvarno postoji, ali ga niko nikad nije video, niti iko zna gde živi. Brat je od ujaka Milojka Kineza i prvi komšija Sime Sline. Sam pomen njegovog imena predstavlja završetak bilo kakvog razgovora.
Primer 1:
Mare: Čujem da večeras ima dobra svirka u centru, neki lokalni bendovi, mogli bismo otići i pokupiti neke klinke, da se malo osevapimo?
Coa: Ma, nema ništa od toga, najavili kišu, a znam neke likove koji će svirati, ljudi su goli raspad.
Bora: Daj, druže, nemoj da si smor! Odemo, malo se zezamo, napijemo se i bude nam fino!
Coa: Ma važi, evo samo da javim i Đuri Špucigeru...
Primer 2:
Sin: Ćale, trebaće mi kinta za nekih pola sata, idem na pivo. Hoćeš stići kući do tad? Gde si?
Ćale: Evo me kod Đure Špucigera, ne znam kad ću stići, traži od keve.
-Keva je otišla kod Milke, stigla joj ona rođaka iz Turkmenistana... A gde si ti?
-Rekao sam ti. Kod Đure Špucigera.
-Pa ko je to?
-Eto, k'o da pričam švedski... Pa Đura Špuciger, brat Milojka Kineza. Kako ne znaš?!
-OK, nebitno. 'ajde ćao.
Ćale nakon razgovora, trijumfalno: "Mene si našao da pelješiš, k'o da ne znam da si juče uzeo pola babine penzije da joj kupiš lekove, a doneo joj samo kutiju bensedina i nakljukao je da se ne žali... Đubre malo lopovsko!"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.