Prijava
  1.    

    Đurđevdansko skidanje kapija

    Dobro, nije baš Đurđevdansko, pred Đurđevdansko.Odvija se u noći pre Đurđevdana, kao deo narodnih običija i to uglavnom u selima, pošto baš i nije isplativo ovima u gradu da skidaju vrata od ulaza, zar ne. I uvek se skida ispred kuća u kojima ima devojaka za udaju, naravno, skidaju momci za ženidbu. Neretko se te iste kapije zateknu na banderama.
    Danas se to izopačilo, pa se kapije skidaju svima redom, što i nije loše, jer se fizikalisanjem momčad otrezni, pa za razliku od par sati pre zna gde udara.
    Na žalost, stariji živalj više nema razumevanja za običaje kao pre, pa se dešava i da momčad pomahnitalo beži dok ih debeli seoski neženja drži na nišanu.
    Hijerarhija kod skidača je ista od pamtiveka. Postoji Vođa, kao najstariji, uglavnom ima oko 20-22 godine, mlađi referent- sveže punoletni član koji prenosi ostatku bagre naređenja.

    Vođa: Pajseri, tu. Dimne bombe za diverziju, ako Đango otvori vatru, tu. Tri gajbe, opa, četiri! Otkud ovo?
    Mlađi referent: Doneo Darko, porodila mu se žena.
    Komplet bagra: OOooo, otvaraj!
    V: Čekaj bre, opet ćemo da se napijemo, pa ćemo da spavamo po šančevima umesto da skidamo kapije.
    KB: A jedno bre samo. Evo, imamo i neke buksne ovde.
    B: Jao majko. Dobro, jedno. I jedna buksna, ne više.

    6 buskni i tri gajbe kasnije

    V: Jebeš ovo, neću više ni da idem kapijama u pohode. Ova govna se opet napila, eno, mole se ispred gola.
    MR: Neću ni ja, mislim, nije da neću, nego ne mogu, ukočile mi se noge.
    V: Jao crkvooo! Marš bre u kurac svi bre redom bre.
    KB: :blaaaargh: