
Zahladilo je i nema više onih ekipa koje su za 3 meseca na terenu pustile dovoljno znoja da napune olimpijski bazen slanom vodom. Svi se negde razbežali i ostavili basket terene da zvrje prazne. Tek ponekad se može odigrati koja partija, ali protiv nekih matoraca ili dece. A to nema smisla. Svi znaju da se najbolji basket igra na trideset plus stepeni kada uzavri krv i kada se zbog traženje običnih koraka dođe do toga da je takve iste odigrao Bodiroga 2002. u finalu i da mu nisi svirani. Kada se za običnu bananu ispostavi da je faul jer je pre dve partije to isto traženo. Nije basket basket ako posle njega ne možeš iscediti majicu i obeležiti teritoriju.
- Dobro odigrano Boki Brajante! Svaka čast!
- Ma smor brate. Ovi jedva izdržali do 21.
- Jebiga, znaš da niko ne igra sad. Čak se i obruč smanjio na ovoj hladnoći.
- Hoćeš 1 na 1? Malo da se zagreješ?
- Ma kakvi. Znaš kako kažu u Harlemu: "Do početka leta nema dobrog sketa." Lokaut ti je i kod nas.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.