Kao i vrjeme koje je negdje i nekad moralo početi tako je negdje moralo nastati i prvo sranje. Upravo to prvo posranje koristimo kad hoćemo da nekog uvjerimo da neće tako lako da se izvuče iz istog.
Bilo ono uzrokovano svojom krivicom ili se slučajno zadesiš u jednom, jača strana ima pravo da tjera, prebije, unakazi ili u blažem slučaju zajebava do posranja.
- Brate kao ste prošli u Šibovima na tekmi?
- Prvo,našoj navijačkoj grupi odgovara ime Crveno - plave čarape, jer u tim bojama smo se vratili kući. Drugo, tukli su nas braća ratarskim oružijem do posranja! Da onaj Džomba nije bio pijan tuk'o bi nas plugom za duplu brazdu. Nije da nije prob'o.
- Pa koji je bio rezultat?
- Prekid zbog sudija, ne vjerujem da će izaći iz onih kuruza do nove godine.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.