Prijava
  1.    

    Dobar za pasulj

    Fizički opis jako mršavog čovjeka.

    Kroz Amazoniju tumara jedan homo sapiens. Nešto blijedo, mršavo, jadno. Iza drveća blizu njega dvije sjenke ga nečujno prate.
    Sjenke šapuću:
    - Rimtutituki, brate, za ovo se ne isplati vatru paliti, ni kolac mastiti. Šteta drva, teška su vremena, a i nismo psi da glođemo kosti, ljudi smo, majka mu stara! Hajmo ćiku, brate, okasnišmo.
    - Tukirimtuti, budalo, tiću. Nije ovo strašilo za glavno jelo, al' ko prilog može proći. Mater pravi pasulj večeras, će turimo ovo u kazan da zamiriši.
    - Brate, gurmane, mudro zboriš. Ja ga 'vatam, ne brigaj ništa. Nemre to meni uteći, nema to snage. Ali, vid' mu nogica, vid' mu ruku, vid' mu rebara, vid' mu dupeta, ništa nema, ništa se ne vidi, tuga, lijevom da se prekrstiš. O, manitu naš pregladni, pojedem ti majku, što nam ovo posla, izjeli te vuci.

    Njam, njam, njam!
    - Buraz, šta je Rimtutituki rekao, a? Jel' da da je pasulj bolji s mesom? De, de, uzmi ovo rebro, glođi, ja ću kože i oglodati repnjaču. Matero, lakapo sa tom glavušom. Daj uvo jedno bar, crkla dabogda!