
Kad igraš mali fudbal u kraju, ova rečenica je neizostavna. Ima svakavih ljudi u ekipama, i onih što utripuješ da su Ronaldinjo koliko dobro igraju, a i onih što imaju dve leve noge. E pa, ti sa pun kurac levih nogu su ti ipak ortaci, i žao ti je da im kažeš nešto u fazonu: nemaš veze sa vezom kad je fudbal u pitanju, aj m'rš na gol, nego moraš malo finije da im upakuješ to naročito ako će ti trebati za neke usluge kasnije. Naročito ako valja neku dobru skankčinu ili ako je dobroTVOR. Onda još bolje.
-Jeste izvadili goliće već jednom?
-Jesmo, samo da skinemo prašinu jebenu, bleje tu već dva meseca.
-Okej, kako ćemo ekipe? Kao i obično ili nešto menjamo?
-Jok bre, mrzi me sad da pamtim novi neki raspored, to će mi ispari iz mozga čim prvu buksnu ispušim.
-Okej, aj' ti onda gol.
-Što ja, prošli put sam branio?
-Mojne kukaš sad tu, znaš i sam da dobro braniš, bez tebe na golu ne možemo da pobedimo.
-Aha, okej, nema frke. Treb'o si odma' da kažeš.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
E ovo je živa istina +
definitivno...+ ko kuća
+ mada kod nas se ozbiljno prilazi tom golmanskom poslu...dobro lažem, ,ložimo ih da je ozbiljno a ne zato što su vezare ali dobro zvuči i naprže se :)))
Dobra + :)
odlicna +
:+D, surovo, ali istinito.