Vrhunac optimizma. Izraz kojim se ističe zadovoljstvo trenutnom situacijom koliko god buđava ona bila jer, jelte, uvek može i gore. Obično se može čuti od ljudi koji se zadovoljavaju malim stvarima i koji su se odavno pomirili sa činjenicom da neke stvari nikako ne mogu da promene.
- Zdravo, Mišo. Ima li nešto novo?
- Aha. Opet nam smanjili plate, mame im ga nabijem lopovske.
- Štaš...
- Kažu da ćemo u stečaj.
- Šta je, tu je.
- Pa, kako možeš da budeš tako smiren, jebo te Bog?! Skinuli su ti petnaest posto.
- Ćuti, dobro je dok ne biju. A i ne mogu oni toliko malo da me plate, koliko ja mogu malo da radim. Ajd' stavi džezvu i vadi onu tvoju brlju.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ovo u stilu Orvelovog 1984 +++
Jedna od mojih omiljenih knjiga. Najviše mi se svidelo kad je Smit dovatio onu žensku.
:)
bravo rafaelo
+++
Fala, brate Leo. :)
nešto što liči na defku posle onih cirkuzantskih :D +
Zdrawo Kafo xD
Liči na defku? Dobro, dobro...
Dobra je i defka. +