
Retoričko pitanje, iz nekog nepoznatog razloga se ipak postavlja iako se posle njega ne očekuje nikakav odgovor osim samrtne tišine i pogleda u pravcu zemlje.
- Dobro deco, danas je čas utvrđivanja, iliti pitam za ocenu. Dobrovoljci?
……………..
- Slušaj, radni narode, stigao je dopis iz ministarstva, neki izmenjeni i dopunjeni pravilnik… Ne, ne možete da me pitate za pun naziv i koliko ima izmena i dopuna u nazivu, pa da ostanemo ovde tri sata! Da skratim: treba da oformimo još jedan tim od 5 članova, ima dosta da se radi, a administracije i pisanija još mnogo više. Ja, kao direktor, treba da imenujem članove. Dobrovoljci?
……………..
- Na mestu voljno! Dakle, vojsko, imamo neki novi zadatak. Ništa strašno. Dobrovoljci? ‘Ajde, ima i nagradno, sigurno… Niko? Znači, opet ja da biram dobrovoljce…
Svaka cast doticnim,pokazuju ono nesto najbolje u ljudima, i kada bih mnogi drugi slijedili njihov primjer ovaj svijet bih bio bolje mjesto. Za sva vremena ce nam ostati u sjecanju taj nesebicni gest koji govori da je potrebna samo dobra volja dobrih ljudi ....
bzzzzzzzzzzzzzzzzzz......
( zvuk sisanja ovaca )
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.