
Doći nekome u goste bez bilo kakvog poklona, makar i simboličnog.
Ćomi: buraz, aj na fucu.
Sale: ne mogu, tu su mi neki rođaci iz Amerike.
Ćomi: opa, jesu li doneli nešto ili bar dali stotku za čokoladu?
Sale: ma jesu kurac, došli mašućih šaka, sede već 2 dana, jedu, piju, podjebavaju, pričaju kako imaju firme, avione, kamione, a niko da se maši za novčanik, još gledaju šta bi još dobili.
Ćomi: au, bedak...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
hoćeš reći "praznih ruku"....
Može i tako, mada je ovo ćaletov izraz uvek to koristi.
Dobro je ovo, od ćalaca se pokupi brdo izraza... +++