Prijava
  1.    

    Dojajni doček

    Kad se upicaniš za klub, pa ti riba javi da joj nešto nije dobro, ti iznerviran, al' ne vidno (da je ne potreseš), jer je ipak bolesna, mukica, presvučeš se u kućnu verziju (čitaj: uflekanu ''Banini'' majicu i pocepanu trenerku, i opičiš đitru. Al' odjednom ti padne na pamet - zašto je ne bi iznenadio i banuo joj na gajbu sa grickalicama i filmovima! Pališ kola... :verglanje: Pali tek iz trećeg... Znak? Možda samo zato što je hladno... A možda zato što polovna ''Candy'' veš mašina ima jači motor od tvoje ''zverke''... Upadaš joj k'o nezdrav, i krećeš: ''Ej, dušo, doneo sam ti...'', i pre nego što si mogao da završiš rečenicu, primećuješ da nešto leži preko nje, 'vatajući joj guzove k'o parče krmetine na slavi. ''Šta ovo treba da znači?!'', ona gleda u patos, dobio si svoj odgovor, sad na scenu stupa malo fizioterapija... Lupaš džiberu kružni udarac, dok njoj suptilno i vrlo dostojanstveno dobaciš: ''KURVO!''. Izlazeći liku lupiš i jednu naturalnu, čisto da se zna ko ovde jede pasulj, a ko seče papriku. Izlaziš napolje i prelazeći ulicu obara te autobus retrovizorom, ti padaš i pritom lomiš ruku i nogu. Zoveš u pomoć, ali niko te ne čuje, postaje ti hladno, počinju da nadolaze misli o prolaznosti, i taman kad si odustao, kupi te neki lik sa tri zuba i dva razreda osnovne, vozi te na VMA. Satima čekaš u agoniji, gledaš novogodišnji šou ''Mića Orlović o grickanju masnog kurca krokodila'', kažeš obližnjoj medicinskoj sestri da upali teletekst, proveriš tekme, i vidiš da ti je leglo dva somuna jura na račun, i onda te boli kita za sve, i za doček, i za kurvu, i za autobus, i a u pičku materinu! E to, prikane moj, se zove doček!