
Ovako su me svojevremeno tješili prijatelji kad sam išao u JNA, uz nezaobilazno, kako noći prosto lete, čovjek ih ne osjeti, dok dani malo sporije prolaze.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
koliko nam je aplauza samo trebalooo
++
ma glupi sekund prođe, ali 365 dana su ko 3650 godina mamu im je...piiiip piiiip +
Ajde ne kukaj...To brzo proleti. Samo treba vojnika zaposliti, zaposliti, zaposliti...;-)
Pa naravno, odatle vučem divna prijateljstva, ali ovo je bilo prije odlaska.