
Mesto koje donekle, sa pravom nosi takav naziv. Ovu ustanovu posećuju najčešće penzioneri jer im je dosadno kući, penzije nema, a fetiš im je da negde čekaju u red. Česti posetioci su i pripadnici nacionalne manjinske zajednice, čim ih zaboli mali nožni prst, čuju za neki novi virus i u slučaju sličnih životnih opasnosti... Uglavnom idu uz pratnju pola komšiluka i najmanje 9 članova uže i šire familije, jer se plaše dumru... Bolesnih u čekaonici skoro da nema, jer kad sa ulaza vide scenu na hodniku, sa predhodno navedenim akterima, ipak odluče da rak, sidu ili leukemiju leče alternativnom medicinom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.