Izuzetno sočan i mastan prdež, od koga se fasada ljušti, a armatura uvija u violinske ključeve. Svojevrsna je čast za domaćicu kada njen gost, jedno dvadesetak minuta posle jela, ošine kvalitetan prdež, začaran mirisima ručka, na taj način govoreći da je hrana bila toliko kvalitetna, da nije čak imao ni strpljenja da je svari, a kamoli kulturno pojede.
Onomatopeja prdeža
- Opa, kume. Ti li si već spržio onu sarmu?
- Vala kumo, zadnji put sam ovako lepo jeo još onomad kad nas sindikat vodio na vepretinu u Prag, osamdes'devete.
- Osetili smo, kume. Pravi domaćinac.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Na prdeže i rakije uglavnom turam minus, ali...
... nemoš posle ovoga.
Morao sam da definišem prdež, nemam ga u kolekciji!