
Presušila mu pamet, ispraznio se kao pijan posle tri litre piva, nema više ni trunke razuma u mozgu. Tabula rasa, slika na ekranu televizora iz osamdesetih u jedan ujutru.
Situacija koja najbolje oslikava pismeni zadatak u školi. Nakenjaš se u uvodu, obećaš kule i gradove, čuda nad čudima. U razradi malo spustiš loptu, pljuneš po koju reč o otrcanim frazama koje su ti prošarale mozgom k'o slanina kroz rebarca, a ima ih smisla strpati u istu rečenicu. I kad dođeš do zaključka, ne vidiš ni S od smisla na sve tri strane tvog nogopisa u vežbanci.
Plavo nebo, ravnica, krava koja pase i zamaše repom par puta. Muva koja zuji.
(on i ona na prvom sastanku)
- Šta si se ućutao odjednom?
- Ne znam, toliko sam se nakenjao u protekla 3 sata pokušavajući da te zbarim za neki seks večeras, da sam doš'o do zaključka. Ne zameri, odoh kući. Možda ga i izdrkam, ako se prisetim kako se to beše radi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Уби ме прејаки пример:ДДДД
+++
Kako ono Ameri kažu...
OOOO... m(AAAAAAAAAAAAAAA)y g(AAAAAAAAAAAAAA)od :D
Napravio gresku preduge razrade...+