
Nije lako biti dosljak ni u starijim godinama, ali kad si klinac to moze da bude uzasno iskustvo. Dodjes u novi grad u kome nikog ne znas, nikog ne poznajes, u skoli kreces ispocetka, nigde ne mozes da se uklopis. Starosedeoce za sve to nije briga i ne razmisljaju kako je tom klincu, za njih je dosljak uljez koji sluzi za zabavu i ponizavanje, i u stanju stanju su da budu zaista uzasni.
Tamo '99. za vreme bombardovanja, kod nas u kraj je stigao klinac iz Nisa, sklonio se tu valjda kod tetke. I svakog dana zabava je bila naci novi nacin kojim ce mu se staviti do znanja da mu tu nije mesto, i radili smo svasta, od fore sa auspuhom nakon koje bi zavrsio umazan blatom, do igranja zmurki pri cemu bismo svi otisli kucama a njega ostavili da se krije i ceka. To je trajalo sve dok se klinac nije vratio kuci, a nakon toga ga se retko ko vise i secao.
Proslo je mnogo godina od tad, i ja sam, cudnom ironijom, zavrsio u Nisu kao student. Sada sam ja dosljak, i mada je to u ovim godinama i lakse, ima trenutaka u kojima se osecam uzasno. I eto, sad sam se posle mnogo vremena setio tog klinca, i samo se nadam da ga slucajno ne sretnem negde, jer od stida ne bih mogao da ga pogledam u oci.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.