
Kraj! Nema nazad a tako si bio srećan kad si onomad bio u govnima do guše. Sad ti lagano ulaze u usta i pune ti nozdrve. Izgubljen u svom padu i dok se hvataš za slamku, rečenicu kojom možeš da opišeš najbliže sagovorniku trenutno stanje u kome se nalaziš je: "Došlo do jebem li ga!" Iako na prvi pogled izgleda kao neodređeno predstavljanje stvarnog stanja, svako u Srbiji znaće da si u debelom kurcu.
- Kako je kume?
- Ništa nemoj da me pitaš.
- Što, je l' došlo do jebem li ga?
- Ne moraš ti, ja ću da ga jebem.
- Koga bre?!
- Sretu, isek'o mi deda Mirkov dud, što nam je bio orijentir za među na njivi.
- Ma opusti se kume, bolje onu njegovu oderi. To bre neakano.
- Ne, ne... njega! Ona ima da zaboravi a on će da pamti, mamicu mu pokvarenu!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
imas par stmparskih greskica, procitaj da ti ne navodim sve koje su..inace odlicna +
setih se dogadjaja u mom kraju...to su bile devedesete, pocetak opozicije u srbiji...kad je jos vuk draskovic po zemlji hodio i bio omiljeni opozicionar...u jednom selu do mojega (:D) se desava sve, jedan zakleti opozicionar okacio na veliki orah u dvoristu onu vukovu sliku u prirodnoj velicini a neki cobe-tovi zakleti navijaci upadnu jednu noc u dvoriste i motornom testerom mu odseku orah :) i posle kazu srbi nisu lud narod :)
Zanimljiva priča, sigurno ima još gorih, ja sam u dobrom delu svojih primera opisao događaje koji su se stvarno desili. Popravih one greškice. Dešava se to tako kad pišeš u dva iza ponoći. Valjda je sad sve ok.