
Izraz koji, u zavisnosti od toga ko ga izgovara, ima dva potpuno različita značenja. Za većinu ljudi on predstavlja izraz intelektualne superiornosti govornika. Uglavnom se izgovara sa ozbiljnim izrazom na licu i poluspuštenim kapcima i služi tome da pripremi teren za genijalnu ideju koju imate, kao i da buduće svedoke vaše genijalnosti još malo drži u neizvesnosti. Samim izgovaranjem ovog izraza u očima slušalaca dobijate na značaju i vaša ideja odmah dobija nekoliko pobornika (uglavnom ne naročito pametnih). Sa druge strane, ukoliko ste političar u emisiji koja ide uživo, ovaj izraz, praćen dubokim uzdahom, služi da ukradete par sekundi u kojima ćete pokušati da nadjete što bezbolniji odgovor na veoma nezgodno pitanje, ili da lagano skrenete sa teme.
Primer 1:
-Brate, gotovi smo. Matorci stižu za pola sata, stan je u haosu, svo ćaletovo piće je popijeno, zlatna ribica pliva u rakiji, ne znam gde mi je dvogodišnji brat i sinoć sam slupao auto o banderu ispred zgrade.
-Ništa ne brini, sve će biti sredjeno.
-Kako? (Pogled pun nade i iščekivanja)
-Dozvoli da objasnim...
Primer 2:
-Gospodine ministre, ne možete mi reći da ste legalno potrošili 7400000 evra na krečenje vešernice pored vaše kancelarije.
-Dozvolite da objasnim... (dubok uzdah) Moja stranka se uvek zalagala za transparentnost...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.