
Scena bez radnje u jednom od životnih dela Zdravka Šotre. U nedostatku inspiracije, prva pomoć za popunjavanje 90% trajanja epizode. Ko pomisli da je to implementacija Čehovljevog pravila da puška koja visi u prvom činu, u poslednjem mora da opali, u startu se zajebao, jer dotična scena nema apsolutno nikakvog uticaja na radnju.
Scena -105:
Bosiljčić:(povlači srk kafe i zamišljeno gleda u daljinu, zausti da nešto kaže, ali oćuti)
Sloboda: Moja mama kuva najbolju kafu.
Bosiljčić: Dakako draga, složio bih se sa tobom, ali moja baka je u tome ipak nenadmašna.
(zajedničko kikotanje)
Sloboda: Smatraš?
Bosiljčić: Dakako, poglavito kada uja Mita donese onu graždansku, brazilsku.
(Gledalac: Otvara registar likova i pronalazi uja Mitin CV, kako bi shvatio ŠKK se on sada pominje i šta se sada uopšte dešava.)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Skidam kapu.
samo... nisi ti ipak šotra, primer ne uspeva da izazove momentalni transfer blama
šala mala i veeeliki +
Dobra +