Postojaše vrijeme kada zakon nije zabranjivao fizičko nasilje nad djecom. Doduše, u malo rustičnijim sredinama, još može da se pronađe poneki krkan koji svoju djecu fizički kažnjava pod franžizom "Sve je to za njihovo dobro" ili "Zahvaljivaćeš mi kad porasteš". Većina ove djece izraste u prave ljude, vične poslu, dobre, na ljebac da ih mažeš. Elem, to je neka druga priča, za neku drugu priliku.
Obično, nakon počinjenog zločina u vidu razbijene šoljice za kafu ili maltretiranja mlađeg brata (koje često zna da bude iscenirano), sledi očevo ljutito lice i rečenica "Idi uberi kakvim 'oćeš da te bijem". Nakon što se nakon pažljive inspekcije, odabira se odgovarajuće sredstvo za koje se smatra da će nanijeti najmanje bola.
Gore navedeni izraz nastao je vjerovatno zbog toga što, češće otac nego majka (a i ona ponekad) maše prutom velikom brzinom, ne bi li mu odredio rezonantnu frekvenciju i ispitao savitljivost. Nerijetko, djeca pokupe rezonantnu frekvenciju od pruta, te i sama počinju da nesvjesno drhte, svjesna kazne koja ih sleduje, te šara od pruta i neopisivog bola koji se preko istih i javlja. U većini slučajeva, drhtanje kreće odmah nakon počinjenog, gore navedenog "zločina", nastalo kao uslovni refleks.
Gordana: Mile, Jovan nam je opet razbio porculanski servis, eno ga drhti ko prut, plače, a mislim i da je pelene napunio.
Mile: Naravno da drhti ko prut, kad zna da ga isti čeka, jeb'o ga ćaća njegov.
